"U svim tokovima Lučani nastupaju sa svojom glazbom i tako začinjaju život, produbljuju smisao za opstanak i dobre običaje. I o praznicima i na zabavama i na svetkovinama, na priredbama, svugdje gdje se nešto značajnije javlja, ali i prigodnom otpraćaju na vječni pokoj Lučani su nazočni sa svojom Narodnom glazbom kao s duhovnom pratnjom."
Šime Vučetić
Narodna glazba Vela Luka je osnovana 1893. kao prvo kulturno-umjetničko društvo u mjestu. Prvi kapelnik je bio Nikola Furlani, rodom Labinjanin, koji je postavio čvrste temelje daljnjem razvitku i djelovanju. Furlanija je naslijedio njegov sin Ernesto, a kratko vrijeme je kapelnikom bio i Slavomir Grančarić. Od 1910. do 1923. slijedi Eduard Sanitrag, rodom Čeh, inače veliki pobornik slavenstva.
Prvi domaći kapelnici bili su Nini Joković (u dva navrata) i Nikola Mirošević Ševe, jedan od najvrsnijih velolučkih glazbenika i skladatelja. Od 1923. u mjestu djeluje i Sokolska glazba unutar mjesnog Sokolskog društva (kapelnici: Lovre Dragojević Strce, Nikola Gugić, Nikola Mirošević Ševe i Petar Žuvela Antica). Uspostavom diktature 1929. zabranjeno je djelovanje Narodne glazbe zbog antirežimskog stava i jakog utjecaja HSS-ovaca i komunista u njenim redovima. Razlog je ležao i u lošim odnosima sa Sokolskim društvom, odnosno Sokolskom glazbom. Nakon reaktivacije 1929., Narodna glazba je djelovala kratko vrijeme do 1932. kada je raspuštena, a imovina i inventar su predani Sokolskom društvu. Nakon zatopljavanja političke situacije, 1937. je formirana Hrvatska narodna glazba (s kapelnikom Ninijem Jokovićem) kao sljednik Narodne glazbe, a s povraćenim inventarom i imovinom. To razdoblje do početka II. svjetskog rata obilježile su jake napetosti i na glazbenom polju mjesta; djeluju tri glazbe – Hrvatska narodna, Sokolska i Križarska, svaka iz svog političkog rakursa.
Nakon završetka II. svjetskog rata, koncem 1945. obnovljena je Narodna glazba, i do dandanas djeluje. U poslijeratnom razdoblju glazbu su predvodili kapelnici Petar Žuvela Antica, koji unosi novi poletni duh i okuplja mlade glazbare, a potom Mirko Stipković, Tonko Maričić i drugi. Bitan doprinos radu i napretku Narodne glazbe 1970-ih do 1990-ih dali su Miloš Tasovac i Petar prižmić Ćirko, veloluški glazbeni stručnjaci koji su profesionalno djelovali u vojnim orkestrima tadašnje države.
Početkom 1980-ih, u sklopu društva (a na inicijativu Miloša Tasovca) formiran je i Veliki plesni orkestar (Big band Vela Luka). Ovaj orkestar ima formu tzv. revijskog tipa (Millerovski sastav) te je, u početcima svojeg djelovanja, predstavljao jedinstven i rijedak primjer među amaterskim orkestrima na ovome području. Najznačajniji nastupi Velikog plesnog orkestra bili su u zagrebačkoj dvorani Vatroslava Lisinskog (tri puta), u beogradskoj dvorani Doma sindikata, na festivalu Vinkovačke jeseni, na opuzenskom festivalu Melodije hrvatskog juga te u televizijskim emisijama Obiteljski magazin i Placa, pjaca, trg.
Od 1998. do danas funkciju kapelnika društva vrši Marko Prižmić. Njegovim preuzimanjem ove funkcije, orkestar se sve više okreće suvremenom repertoaru, aranžmanima i izvedbama. Također je uveden i običaj priređivanja zimskog božićno-novogodišnjeg, uz glavni ljetni cjelovečernji koncert svake godine. Značajnija dosadašnja postignuća orkestra pod Prižmićevim vodstvom jesu osvojeno drugo mjesto na Prvoj smotri puhačkih orkestara Dubrovačko-neretvanske županije (2000.) te gostujući nastupi u slovenskoj Prvačini (2002.), Petrinji (2008.) i Križu (2010.). Osim redovnih godišnjih nastupa orkestra, udruga provodi i tečajeve izobrazbe novih glazbara te organizira gostovanja po susjednim naseljima i na otočkim smotrama.
U najnovijem sazivu uprave (2024.), na čelu udruge su Lucia Sardelić (predsjednica), Cvito Markov (dopredsjednik), Daria Dragojević Šego (tajnica) i Katarina Žuvela (blagajnica).
