Stanovništvo

Povijesni pregled

Prva naseljavanja na području Vele Luke vezujemo uz prapovijesni lokalitet Vela Spila. Arheološki tragovi upućuju na tragove ljudskog obitavanja još u gornjem paleolitiku pred oko 20,000 godina. Od tada se bilježi uglavnom kontinuirano obitavanje ljudi na tom prostoru, što će se u brončanom dobu izmjestiti na brojne gradinske lokalitete čije stanovnike poznajemo kao Ilire.

Na prelasku stare u novu eru Rimsko Carstvo zaposjeda otok i vrši pogrom starosjedioca. Naseljavaju se rimske zemljoposjedničke obitelji koje na blago uzvišenim rubovima plodnih polja podižu svoja imanja (tzv. villae rusticae). U ranom srednjem vijeku (9. st.) na otoku se naseljavaju Slaveni iz doline Neretve, asimilirajući preostale Romane. Sve do kraja 15. st. nema povijesnih tragova koji bi upućivali na kontinuirano obitavanje na području Vele Luke. To je, uostalom, bilo vrijeme kada je život bio koncentriran u unutrašnjosti otoka, van dosega čestih morskih pljačkaških pohoda.

Sigurnije prilike i potreba iskorištavanja prirodnih luka, privukli su plemićku obitelj Ismaeli koja je 1490. podignula kaštel na samoj obali. Na okolnim poljima su, vjerojatno već otprije, živjele pastirske obitelji. Ove će periferne blatske obitelji naseliti obližnju luku u 18. st., privučene njenim iznimnim prirodnim i privrednim predispozicijama, i duhovno uobličiti naselje u drugoj polovici 18. st. Župska matica Blata 1793. godine bilježi 11 obitelji stalnog boravišta – 4 obitelji Žuvela, tri Vlašić, po jednu Boško Dragojević, Barčot, Surjan i Mirošević Dubaj, koje su dotad živjele na susjednim poljima. U 19. st. uslijedila su i brojna doseljavanja iz susjednog Blata, koje će sve do kraja 19. st. biti općinsko središte Velolučana.

Spori proces formiranja naselja uslovila je i narav zemljovlasničke i komunalne strukture (u rukama velikaša, Crkve i seoskih općina), priječeći razvoj tržišnih odnosa i širenje zemljoposjeda pojedinaca. Popis obitelji iz 1827. broji 109 obitelji, odnosno oko 500 ljudi, što se do 1847. udvostručilo – 1,135 ljudi. Rast stanovništva pratio je i razvoj institucionalne strukture (osnivanje kapelanije 1819., izbor prvog glavara 1828., smještanje carinskog i zdravstvenog ureda 1836., osnivanje župe 1848., otvaranje pučke škole 1857.). Vela Luka je sredinom 19. st. treće mjesto na otoku po broju stanovnika (poslije Blata i Korčule) i poprište je sve intenzivnije gospodarske aktivnosti, ponajprije vezane uz pomorsku trgovinu.

U drugoj polovici 19. st. rast pučanstva se strelovito nastavio. Od sredine do kraja 19. stoljeća broj stanovnika se uvećao za 2,93 puta. Uz visoki prirodni prirast, bilježe se i brojna doseljavanja iz susjednog Blata, ali i drugih priobalnih jadranskih mjesta, odakle dolaze uglavnom obrtničke i trgovačke obitelji. Prijelaz 19. na 20. st označava se kao zlatno razdoblje za ovo mjesto. Političko osamostaljivanje 1898., pokretanje rada brojnih gospodarskih subjekata i kulturnih društava, prati i dalje vrtoglavi rast stanovništva. U prva dva desetljeća stopa rasta se (logično) značajnije smanjila, ali je i dalje broj stanovnika bio uvećan za impresivnih 1,41 puta. 1921. godine Vela Luka bilježi najviši broj stanovnika u svojoj povijesti – 5,026.

Eskalacija siromaštva dvadesetih godina, uzrokovana propašću vinograda i teškom gospodarskom situacijom u zemlji i svijetu, prisiljava značajan broj, uglavnom mlađih, obitelji na iseljavanje u inozemstvo (pretežno Južna Amerika), što se itekako osjetilo na sljedećem popisu 1931. godine kada je zabilježen pad od gotovo hiljadu stanovnika. U tom razdoblju je prema nekim procjenama iz Blata i Vele Luke iselilo oko 2500 stanovnika. Novi značajniji gubici su ostvareni u Drugom svjetskom ratu kada su stradala 284 mještana, a krajem 1943. i početkom 1944. zabilježen je zbjeg masovnog razmjera. Oko 2000 Velolučana bilo je zbrinuto u izbjegličkim logorima Egipta (najveći El Shatt) i južne Italije. Spomenuti gubici su utjecali da 1948. godine bude popisan tek 4,204 stanovnik, tako da se pribrajanje stanovnika Potirne (128) i izraženi poslijeratni natalitet nije značajnije osjetio.

On će se očitovati tek u popisu iz 1953. (4,421 stanovnika). Pedesetih godina započinje proces industrijalizacije, tj. preobrazba dotad mahom poljoprivredne sredine u mjesto snažno razvijenog industrijskog i uslužnog sektora (pri čemu poljoprivreda postaje sporedna djelatnost), što će se intenzivno nastaviti šezdesetih i dovršiti do početka osamdesetih. Postupnost ovog procesa utjecala je da je pedesetih značajan broj mladih ljudi potražio sreću u inozemstvu ilegalnim prijelazom granice. Razdoblje gospodarskog prosperiteta i značajnog povećanja standarda šezdesetih godina, prati ipak negativni prirodni prirast (1971. godine - 4,193 stanovnika).

Sedamdesetih i osamdesetih će uslijediti novi preokret i značajnije povećanje prirodnog prirasta (1991. godine 4,438 stanovnika) koje počiva zasigurno na daljnjem povećanju standarda i velikoj zaposlenosti. Devedesetih godina uslijed ratnog okruženja, gospodarskog kolapsa niza privrednih subjekata, time i povećanja nezaposlenosti, opada broj stanovnika (2001. godine – 4,380; sada više bez, inače malobrojnih, stanovnika Potirne) i ponovno se javlja nešto izraženiji mortalitet, a taj se trend nastavlja i u novom stoljeću.

Analiza popisa iz 2001.

U Veloj Luci prema popisu stanovništva iz 2001. obitava 4,380 stanovnika. U rodnoj strukturi 47,5 % otpada na muškarce, a 52,5 % na žene. Uspoređujući sa županijskim (48,3 % muškaraca) i državnim prosjekom (48,1 % muškaraca), Vela Luka ima nešto veći prosječni udio žena. Prosječna starost Velolučana iznosi 41,9 godina, i u odnosu na županijsku (39,0) i državnu razinu (39,3), ona je osjetno veća. Muško stanovništvo (40,3) je osjetno mlađe od žena (43,3). Prema dobnim i radnim konigentima, stanovništvo od 0. do 14. godina obuhvaća 14,8 %, radni kontigent od 15. do 64. godina (do 59. godine za žene) 61,9 %, dok na stariju populaciju od 65. godine života (uključujući i žene od 60. godine) otpada 23.3 % stanovništva Vele Luke.

U mjestu živi 90,18 % rimokatolika, 4,36 % agnostika i neizjašnjenih, 4,02 % ateista, 0,57 % pravoslavaca, 0,41 % Jehovinih svjedoka, 0,16 % muslimana itd. U odnosu na županijsku i državnu razinu izraženiji je postotak agnostika (DNŽ – 2,53 %, RH – 2,99 %), ateista (DNŽ - 1,89 %, RH – 2,22 %) i Jehovinih svjedoka (DNŽ – 0,10 %, RH – 0,14 %).

Kod materinjeg jezika se 98,56 % Velolučana izjasnilo za hrvatski, što je i vrlo približno prosjeku u Županiji i državi, dok se 0,39 % izjasnilo za srpski, a 0,25 % za albanski jezik.

Kod narodnosne strukture 97,58 % pripada Hrvatima, 0,68 % se nije izjasnilo, dok se 0,50 njih izjasnilo Srbima.

POPIS STANOVNIŠTVA 2011. - rezulati za Velu Luku

UKUPAN BROJ STANOVNIKA:  4,137

UKUPAN BROJ KUĆANSTVA:  1,500

Izvori: baze Državnog zavoda za statistiku (www.dzs.hr)