Vjerojatno nema stanovnika Vele Luke, Blata, pa i cijelog otoka Korčule koji nije upoznat s činjenicom kako počevši od 31. ožujka ove godine u tijeku javna rasprava o mogućoj reorganizaciji Hitne medicinske pomoći u RH.
Prema novom Nacrtu prijedloga Mreže HMP ukida se Tim T1 u Veloj Luci, odnosno isti se prebacuje u Ispostavu u Blatu. Nitko od nas trenutno ne zna sa sigurnošću hoće li i kada ta odluka zaživjeti, ali kako sad stvari stoje, u omjeru snaga – susjedno Blato vodi. Ili se barem čini da vodi. Ili nas uvjeravaju kako je logično da vodi, kako je ''Hitna prvo bila u Blatu i sad im se samo vraća što je njihovo'' i kako Blato zapravo ima, ili će imati, sve ono što ima i Vela Luka, a potrebno je za zbrinjavanje pacijenata.
Da bismo vidjeli je li to zaista tako, i je li Blato zaista ima sve uvjete potrebne za jednako pružanje kvalitetne zdravstvene usluge kao i Vela Luka, potrebno je osvrnuti se na neke činjenice koje su se događale proteklih godina otkako je uvedena reforma zdravstvenog sustava.
Da nam netko kasnije ne bi spočitao kako smo bili vođeni čisto emotivnim, lokalpatriotskim nabojem, ili smo samo htjeli biti bolji u odnosu na ''blatsku politiku''. Jer nije da nema nešto i u tome, ali pokušajmo se držati struke i realnosti, pokušajmo dati jedan objektivan uvid što će se to u našim životima promijeniti ukoliko se punkt hitne medicine preseli iz Vele Luke u Blato.
O politici ćemo kasnije.
Dakle, 2011. godine dolazi do reforme sustava hitne medicinske službe (HMS), kako se u službenim priopćenjima navodi, ''zbog potrebe za izjednačavanjem dostupnosti i podizanja kvalitete usluga u djelatnosti hitne medicine na cijelom području Republike Hrvatske.'' Reorganizacija obuhvaća osnivanje Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu, te osnivanje 21 županijskog zavoda za hitnu medicinu, sukladno čemu je otok Korčula potpao pod nadležnost Zavoda za hitnu medicinsku pomoć u Dubrovniku.
Ukoliko je netko pratio tijek tadašnje reforme, dalo se odmah primjetiti da je u pojedinim mjestima diljem Republike Hrvatske zavladao popriličan kaos prilikom ustrojavanja ovog novog sustava jer se on, kao takav, pokazao nedostatan i neprilagođen manjim sredinama. Pogotovo onim sredinama koje su na neki način izolirane od kopna (otoci), čija je najbliža bolnica udaljena stotinu i više kilometara. Reforma, odnosno sustav Mreže hitne medicinske pomoći je, dakle, napravljen za gradove, moguće da je kao takav i optimalan, ali za manje sredine, udaljene od gradskih središta i bolnica, odmah u startu se nije pokazao kao najsretnije rješenje.
Što je Zavod hitne medicine zapravo donio Veloj Luci i Blatu, i kakva je promjena nastala u odnosu na dotadašnji sustav?
Otkako je Zavod ustanovljen, dežurstva u Domovima zdravlja se ukidaju, a građani su pozvani i upućeni da, u slučaju nesreće i potrebe, ne idu na punktove hitne medicinske pomoći jer je teoretski i praktički moguće da će njihova vrata biti zatvorena (ukoliko su na intervenciji), već moraju nazvati 112 ili 94. Na taj će broj dobiti liječnika dispečera, koji za cijelo područje Dubrovačko-neretvanske županije dežura u Dubrovniku, i on vam dalje zove i šalje potrebnu pomoć.
Kada se pojave djelatnici hitne medicinske pomoći, popularno nazvani T1 tim (tim sadržava jednog doktora, jednu medicinsku sestru i vozača), oni su dužni pružiti prvu pomoć na punktu gdje dežuraju i idući njihov korak je transport pacijenta do prve najbliže bolnice. Naša prva takva bolnica nalazi se u Dubrovniku, cca 160 kilometara daleko od Vele Luke i Blata.
Tu se javlja prvi problem. Pokušajte zamisliti naprimjer, da padnete negdje na obali i pozovete hitnu pomoć da dođe po vas. Po pravilu, ona dođe, pokupi vas i odnese u svoje prostorije gdje vas kratko pregleda i ukoliko se striktno drži pravila i sustava organizacije Mreže hitne medicinske pomoć, dalje vas šalje u dubrovačku bolnicu.
Dakle, ne u Velu Luku koja ima gipsaonu i ostale derivate i aparate potrebne za saniranje ozljede, ne u Velu Luku koja ima specijaliste koji vas mogu pregledati i ukloniti daljnje sumnje kakva vam je pomoć potrebna (kao što mi to sada još uvijek radimo, a doći ćemo i do toga zašto to radimo) nego u Dubrovnik. U prvu najbližu bolnicu.
Tako bi to trebalo funkcionirati prema pravilima reformirane zdravstvene usluge koja je išla na ‘’ podizanja kvalitete usluga.''
Zvuči li navedeni primjer kao podizanje kvalitete i dostupnosti usluge? Je li lakše, brže i dostupnije pacijentu ići do Dubrovnika provjeriti ima li lom ruke, ili upalu slijepog crijeva, ili mu je to ipak možda lakše i brže napraviti u lokalnom Domu zdravlja koji mu je dalek svega par metara ili kilometara, i ima sve potrebne uvjete za utvrditi i sanirati određene boljke i povrede?
Organizacija kakva je postojala prije Zavoda hitne medicine, do 2011. godine, bila je ustrojena na način da je hitna pomoć bila pružana u sklopu Domova zdravlja. Obiteljski liječnici dežurali su na način da je pacijent u svako doba dana imao otvorena vrata Doma zdravlja u Veloj Luci, gdje bi se, uz regularan dnevni rad liječnika opće prakse i raznih specijalista, nalazili i dežurni liječnici koji su bili danonoćno zaduženi za hitne slučajeve. I to nije imala samo Vela Luke, istu praksu imalo je i Blato, i Korčula, a Čara ili Smokvica imale su pripravnost, što je u praksi značilo da su bili dostupni u bilo kojem dijelu dana ili noći. Dakle, cijeli otok je apsolutno bio pokriven dežurstvima, paralelno su dežurala 3 doktora danju i noću, a postojali su i doktori koji su ih mijenjali u slučaju intervencije. I sve to koštalo je otprilike oko 3 milijuna kuna godišnje.
‘’Sustav kao takav zadovoljavao je manje-više sve strane, svako mjesto imalo je svog dežurnog liječnika’’, kaže nam ravnatelj Dom zdravlja “Dr. Ante Franulović” dipl.eocc. Marin Barčot, a s njim se slažu i zdravstveni djelatnici te ustanove. Onda je nastupila reforma koja nam je donijela ovo što imamo danas, reforma koja je ukinula dežurstva liječnika obiteljske medicine i uvela tim hitne pomoći koji vas doslovno samo transporitra u bolnicu, a skuplji od prethodnog ustroja i košta otprilike 6 milijuna kuna.
Specifičnosti našeg otočnog područja nisu uzete u obzir, niti jedan ministar, iz bilo koje Vlade do sada, nije imao sluha za naše potrebe i mogućnosti, a jednaki kriteriji su bili uzeti i za gradove i za manja mjesta, što je teško održivo.
Moglo bi se stoga reći da smo reformom izgubili svi, odnosno sva otočna mjesta, jer umjesto 3 dežurna doktora sada imamo samo jednog, tj. otvaranjem T1 tima u Korčuli dva, ali još uvijek je to nedostatno u odnosu na ono što smo imali prije. Međutim, kako nismo sami odlučivali u kojem smjeru idemo i što nama odgovara, već je to netko drugi napravio, uzaludno je i bespredmetno raspravljati o tome. Trebalo se okrenuti rješavanju ove situacije i iznjedriti najbolje moguće rješenje.
Zašto je kod nas kvaliteta usluge hitne pomoći i dalje opstala, unatoč spoticanjima na koje je naišla, i zašto možda većina pacijenata i ne zna za ove zakonske propise i pravila, budući da ih nisu osjetili na svojoj koži, pitanje je koje se samo od sebe nameće.
2011. godine, kada hitnu medicinsku pomoć, koja je dotad bila pružana u sklopu Domova zdravlja, preuzima Zavod za hitnu medicinu Dubrovačko- neretvanske županije, Blato postaje jedino mjesto na otoku koje dobiva tim za pružanje hitne pomoći. Dalo bi se raspravljati o tome zašto i kako je ispostava hitne medicine došla u Blato, a ne naprimjer u Velu Luku ili Korčulu, koje su imale puno veću i opširniju infrastrukturu i dijagnostiku, ali politički lobiji su nešto što je, očito, van našeg dometa. I nešto što se uvijek odigra ‘’negdje drugdje’’, iza zatvorenih vrata.
T1 tim kod njih djeluje otprilike godinu i pol dana, da bi se, dolaskom SDP-a na vlast, politika ponovno umiješala u zdravstvo i premjestila T1 tim iz Blata u Velu Luku, i otvorila još jedan T1 tim u Korčuli. Osim što su ove ‘’migracije’’ bile politički uzrokovane, možemo slobodno reći da su isto tako bile i logične i prirodne.
Naime, da bi uspjeli održati kvalitetu zdravstvene usluge kakva je bila prije reforme, ravnatelj Doma zdravlja ‘’Dr. Ante Franulović’’ zajedno s doktorima svoje ustanove odlučio se na suradnju i kooperativnost sa Zavodom za hitnu medicinsku pomoć. To je značilo otprilike, da bi se spriječilo svakodnevno odlaženje hitnih slučajeva u bolnicu, neprestani letovi helikoptera zbog jednostavnijih lomova i smetnji., Dom zdravlja u Veloj Luci je ustupio svu svoju opremu djelatnicima Hitne pomoći, isto kao i vlastiti liječnički kadar koji je nadopunjavao i/ili mijenjao doktore T1 tima.
Dakle, što se opreme za dijagnostiku tiče, preustrojem pružanja hitne pomoći, ista se nije kupovala, već je inercijom nasljeđena iz Domova zdravlja. U ovom slučaju to konkretno znači da dok je T1 tim bio stacioniran u Domu zdravlja u Blatu, tamo nije postojala potrebna infrastruktura i dijagnostiku za pregled pacijenta, već bi se isti upućivao Domu zdravlja u Veloj Luci, i dalje eventualno za bolnicu.
Otkako se T1 tim prebacio iz Blata u Velu Luku, sad je sve bilo na jednom mjestu, unutar iste ustanove. Vela Luka posjedjuje pak Hematološko – biokemijski laboratorij, RTG, UZV, Mikrobiološki laboratorij, Ortopedsko traumatološku ordinaciju s gipsaonom, Ginekološku ordinaciju, rađaonu, jednom riječju svu dijagnostiku potrebnu za Hitnu medicinsku pomoć.
Osim manjkavosti dijagnostike i specijalizacije, potrebno je naglasiti i deficitarnost stručnog kadra u Mreži hitne medicine, što se moglo odraziti na same pacijente da i tu doktori obiteljske medicine iz Vele Luke nisu uskočili u pomoć. U niti jednom trenutku broj doktora u T1 timu nije bio optimalan, tj, u niti jednom trenutku nije bilo 5 liječnika, koliko ih u pravilu treba biti, pa su velolučki doktori preuzeli pripravnosti njihovog tima na sebe, što su blatski doktori svojevremeno odbili.
Na taj se način, možemo slobodno reći, stvorio jedan novi sustav, sustav formiran dobrom voljom medicinskog osoblja, a najviše doktora, Doma zdravlja u Veloj Luci, koji su do sada svojevoljno‘’servisirali’’ Mrežu hitne medicine i uskakali onamo gdje je to bilo potrebno. Na ovaj način de facto se rasterećuju bolnice, Domovi zdravlja preuzimaju dio pacijenata kojima nije nužno otići na bolničko liječenje.
Sve to zajedno, cijelu tu uslugu i suradnju plaćali smo mi, stanovnici Vele Luke i Blata.
Kako naglašava ravnatelj Doma zdravlja ‘’Dr. Ante Franulović’’ Vela Luka, zadnjih par godina potpisivao je ugovore s blatskom i velolučkom općinom kako bi se organizirala pripravnost potrebnih medicinskih radnika Doma zdravlja i specijalista koji servisiraju Mrežu hitne medicine. Dom zdravlja zbog financijskih razloga to ne može preuzeti na sebe pa uz pomoć navedenih općina organizira potrebne pripravnosti koje su u funkciji hitne medicine.
Bitno je naglasiti kako sustav hitne medicinske službe na državnoj razini to ne prepoznaje već ga stanovnici Vele Luke i Blata preko svojih općina sufinanciraju i omogućuju mu da funkcionira na ovakav način.
Navedena suradnja se dakle uhodala, svi zajedno su radili u istoj ustanovi, stariji liječnici obiteljske medicine su nebrojeno puta bili od pomoći mladim liiječnicima hitne medicine, sva potrebna aparatura u vlasništvu Doma zdravlja bila je na raspolaganju i T1 timu, a pacijenti su uvijek imali otvorena vrata te iste ustanove i sigurnost da će svaki potrebni specijalist doći na poziv.
Izgleda da to nitko nije uzeo u obzir prilikom odluke o premještanju Mreže hitne pomoći u Blato. Struku se nije pitalo, nije se uzela u obzir niti suradnja niti kooperativnost i dobrovoljnost medicinara u Veloj Luci da rade posao za koji su, usput rečeno, potplaćeni u odnosu na djelatnike hitne medicine.
Izgleda da ne razumijemo ukoliko se to ukine, ako se doktori dovedu pred zid s nemogućim uvjetima rada – da se takvo što jednostavno prekida, suradnja naših doktora otkazuje i kompletan sustav urušava.
A ključ u bravu Doma zdravlja u Veloj Luci predstavlja upravo to.
Ukoliko noćima i vikendom vrata ne budu otvorena, a put do cijelokupne infrastrukture i aparature potrebne pacijentu nedostupan, sasvim je svejedno jeste li Velolučanin ili Blaćanin.
Netko, tko je izgleda i iznad nas i iznad naših susjeda, zarađuje političke poene igrajući se s našim zdravljem i životima. A koliko je to vrijedan nečiji život i tko je taj gore, na vrhu, tko je procijenio da nam ovo sve treba?
Tko je izašao na teren, napravio evaluaciju sustava na našem području, uzeo u obzir sve naše karakteristike, konzultirao se sa strukom i na kraju došao do zaključka da je nužno napraviti selidbu u Blato? Tko i kada? Što to do sad nije štimalo pa iziskuje promjenu, osim što su u pitanju taštine, ega i igre moći?!
Politika ne smije odlučivati o zdravlju. Nemojmo dozvoliti da se na teži i bolniji način uvjerimo u to. I da ne spomenemo skuplji. Jer danas lete helikopteri u prosjeku svaki drugi dan za bolnicu, ukoliko nam otkaže naša ‘’lokalna medicina’’, helikopteri će letjeti x puta dnevno. Kome je to u interesu i koliko to državu i sve nas zajedno košta?
Blato možda i ima minimalne uvjete propisane Pravilnikom za osnivanje Mreže hitne medicine. Ali Vela Luka ima bolje, kompletnije i uhodanije. I to je nepobitna činjenica, ma koliko se tko trudio predstaviti drugačije i zaraditi na tome. A ako vaše zdravlje ima cijenu – premišljajte se oko toga.
U suprotnom, svi zajedno, potpišimo peticiju. Jer Hitna je bitna svima!
