U atriju Centra za kulturu Vela Luka održana je večer poezije Franje Dragojevića i predstavljanje njegove zbirke pjesama „Svitlo iza punte“. Dragojević već više od dvadeset godina živi i radi u Australiji kao liječnik. Pogled prema zavičaju i sanjarenja o Veloj Luci pretočio je u stihove. U mahom elegičnoj poeziji, opjevao je lica svojeg djetinjstva i podsjetio na Luku prošlog stoljeća. Dio zbirke posvećen je Velolučanima koji žive u Australiji te je uopće čitava večer bila zamišljena kao prozor u svijet i život veloluške iseljeničke zajednice na tom kontinentu.
-Velolučani su baš u tim pjesmama osjetili bit kakva je Vela Luka bila i kakva bi mogla biti. Te su pjesme naišle na dobru reakciju publike. Autor je zamislio da večer bude most između Australije I prijatelja koje je želio pokraj sebe u tuđini. Igrom slučaja u Perthu je živio u dijelu koji se zove Iluka,što je u Franji budilo još veću nostalgiju. Vela Luka 21. stoljeća više nije mjesto koje je ostalo usjećanju Dragojevića. ”Svitlo iza punte” je podsjećanje na život Vele Luke u prošlom stoljeću koji je bio ciklički I samodostatan, a opet pun. Koncet je stvarno jako dobro bio primljen kod publike iznio je svoje dojmove Tonko Barčot, prof.
Program u organizaciji Centra za kulturu, Narodne knjižnice „Šime Vučetić“ i Luškog lita, vodio je Tonko Barčot, a stihove su kazivali Anita Borovina, Darko Dragojević i sam autor. Prepun atrij mogao je uživati u projekcijama brojnih fotografija i glazbenim točkama dua „Sol“ i sastava „Evergreen“. Druženje s autorom se nastavilo dugo u noć. Bio je to posljednji najavljeni program ovogodišnjeg Luškog lita i svojevrsni oproštaj od ljeta.
Dina Cahun
