"Njegovo ime nije Izak, već Eliša. Zašto su mu upisali krivo ime?" - pitao nas je postariji oniži čovjek na čudnoj inačici hrvatskog jezika.
Nije mu bilo lako objasniti kako točnog razloga nema i kako se greška već te 1943. jednostavno dogodila.
Bio je već tu osamdesetih, ali se jednostavno nije snašao. Previše je godina bilo prošlo. Došao je do groblja, vidio ploču i vratio se u Izrael. Sjećanja se nisu probudila. Bila su preduboko zakopana, potisnuta. Kako li je samo mogao šestogodišnji dječak doživjeti očevu smrt.
No, želja za povratkom i bilo kakvom spoznajom, bila je jača. I evo ga ponovno tu u svibnju 2011. Ovog puta je poveo svoju čitavu obitelj sa sobom. Produžit će i za Sarajevo, iz kojeg su bježali 1941. i u Veloj Luci pronašli svoju "luku spasa", kako je to već Zvonko Maričić u svojim povijesnim istraživanjima zaključio.
Pokazuje fotografije njegove obitelji i židovske zajednice u ratnoj Veloj Luci. Ničega se ne sjeća, prepoznaje tek poneka lica. Na fotografijama smijeh, sreća, život.
No, uslijedili su događaji koji će tu sreću pomutiti. Izrael (tako mu je ime) krajem lipnja 1943. zauvijek gubi svojeg oca i barbu Leona Romana. Bili su među trinaestoricom civila streljanih na mjesnom groblju. Njihov jedini grijeh su bila braća u partizanima. Streljali su ih talijanski karabinjeri, kao čin odmazde za partizansku akciju.
Izraelove oči su pune života, rečenice obojene samoironijom. Već je u drugom braku, i uz dva sina ima sedamnaestogodišnju kćerku. Studirat će arapski. "Želi upoznati naše rođake". A on ih je gađao iz tenka. Iz Vele Luke je 1943. bježao od jednog rata, a u obećanoj zemlji su ga čekala četiri izraelsko-arapska rata.
Promijenio je i prezime, kao i drugi Izraelci, ostavljajući za sobom ružnu prošlost. Nije više Kabiljo, svoj je rod nazvao po platani. I ta platana sada raste daleko od rodnog Sarajeva, daleko od "Luke spasa". I znanje našeg jezika pomalo blijedi. "Od smrti majke nemam više koga s kim bih ga dijelio". Ali sve veze ipak nisu pokidane i njegovo je putovanje imalo smisla. Svojoj je obitelji prenio svijest o tom putu života, koji je započeo u našim krajevima, i svojom pričom je ponovno povezao pokidane niti prošlih veza i susreta. Tog sada već dalekog i nedohvatljivog početka četrdesetih, Vela Luka je živjela u čudesnoj sinergiji starosjedilaca i došljaka. I bila uistinu "luka spasa". (tb)
