U utorak, 22. prosinca 2015. u organizaciji Narodne knjižnice "Šime Vučetić" i Centra za kulturu Vela Luka održano je predstavljanje knjige ''Viški facendijer'' autora Joška Božanića.
Riječ je o znanstvenoj monografiji s antologijom sto i jedne facende otoka Visa, koje je autor izabrao između tisuću njih koje je sakupljao i bilježio desteljećima, i to na magentofonu.
Facenda je, pak, usmena, ne nužno i istinita, humoristična priča karakteristična za mediteranski kulturni krug. Tako su priče, odnosno facende, u knjizi napisane autentičnim viškim govorima, kazivane su ''u narodu'', pripovjedali su ih stariji, a autor ih je bilježio u vremenskom rasponu od pola stoljeća. Prva facenda zabilježena je u Visu 1960. godine, kada je autor još kao maturant magnetofonom snimao djedove beside, dok je posljednja priča zabilježena prije nekoliko godina.
Najvjerniji prikaz pojma facende prenio je naravno sam autor, ispričavši neke od njih na svom materinjem, viškom jeziku, što je publika itekako oduševljeno prihvatila.
Prof. dr. Joško Božanić, književnik je i znanstvenika, profesor na Filozofskom fakultetu u Splitu, ali ujedno i dijalektolog i veliki čuvar vlastitog viškog jezika i čakavske riči. Bavi se interdisciplinarnim istraživanjem koje pored filologije uključuje i područje kulturne antropologije, etnologije i maritimne baštine.
O knjizi su, uz autora, govorili i dr. sc. Dinko Radić, ravnatelj Centra za kulturu, i Andrea Živko, profesorica hrvatskog jezika i bivša studentica profesora Božanića, koja je ujedno i inicijator i pokretač ovog predstavljanja knjige.
Značajna Božanićeva poruka svima prisutnima izjava je kako je zaborav zapravo druga čovjekova smrt, aludiravši na činjenicu da doklegod postoji kolektivno pamćenje kojim su se prenosile usmene priče, facende - dotle čovjek živi, njegov duh živi, njegova kazivanja ostaju desetljećima poslije njega.
Interakcija između autora i publike bila je i više nego zadovoljavajuća, a nadamo se da i su prisutni mogli nešto naučiti o važnosti očuvanja vlastite kulturne baštine i tradicije i što ona zapravo znači za duh jednog mjesta.
Marija Barčot
