U četvrtak, 6. kolovoza, u Galeriji moderne i suvremene umjetnosti u Veloj Luci otvorena je izložba Ivana Kožarića pod nazivom Zlato/smeće koja se sastoji od autorovih crteža, skulptura i ready-made objekata čiji je zajednički nazivnik zlatna boja, te hrpe otpadnog materijala postavljenog u Galeriji.
Izložbu je inicirala i organizirala Rada Dragojević Ćosović, a kustos izložbe je Antun Maračić, zagrebačko-dubrovački umjetnik i kritičar, ravnatelj dubrovačke Umjetničke galerije, poznavatelj Kožarićeva rada koji je postavio mnoge njegove izložbe; između ostalih autor je i čuvenog Atelijera Kožarić.
Iz Maračićevog predgovora izložbi citiramo:
U Kožarićevim se izložbenim nastupima posljednjih desetljeća kao lajtmotivi pojavljuju ready-made predmeti referentni na gradsko smeće (kante, metle, smetlarska kolica, pa i cijeli kamioni za odvoz smeća), ali i hrpe različitog otpadnog materijala. U tim hrpama, smatra Kožarić, kriju se neprepoznate vrijednosti koje su zalog kontinuiteta mogućnosti.
Čini se da umjetnik pritom aludira i na svoju inverznu, davno ustanovljenu praksu degradacije vlastitih djela na elemente amorfne gomile u kojoj nivelira status umjetničkog, običnog i otpadnog predmeta. Ali to vrijednosno titranje, odnosno živi proces metamorfoza ne događa se tek unutar same gomile. Daljnja dinamika ostvaruje se i samom činjenicom izlaganja smeća u galerijskom prostoru, pri čemu se već događa njegova pretvorba u umjetnost, tj. neka vrsta (alkemijskog) zahvata metaforičkog pozlaćivanja. No Kožarić odavna i doslovno pozlaćuje stvari: obične predmete, komade namještaja, vlastita djela. Sve ih on tako ponovo objedinjuje i izjednačava zajedničkom oznakom sjaja i skupocjenosti. Pritom neke od njih uzdiže (neumjetničke objekte), a neke potvrđuje ili čak, mijenjajući im površinu i skrećući pozornost s njihova prvotnog značaja - «uništava» (vlastita «dovršena» djela). Tako se smeće i zlato negdje dodiruju, humaniziraju u razini Kožarićeva zajedničkog nazivnika, ekumenske geste.
Na ovoj izložbi zasebno su postavljeni, odnosno neposredno suprotstavljeni polovi zlata i smeća. Različiti pozlaćeni predmeti, bez obzira na to je li riječ o umjetninama ili o običnim predmetima koji su proizvedeni u zlatne umjetničke objekte, izloženi su na postamentima ili izdvojeno kao posebni artefakti kojima «prijeti kontaminacija» parterno postavljene hrpe otpadnog materijala. Te dvije komponente izložbe postavljene su u dijalog kao dva sugovornika oprečnih teza. Funkcionirat će kao smisleni i materijalni kontrasti, ali i kao dvije oponentne strukture među kojima se događa proces osmoze. Na gledatelju je da se opusti i primi Kožarićevu ekološku poruku te dopusti da mu se pred očima dogodi svemireća Kožarićeva akcija, magični proces prožimanja i ujedinjenja vrijednosti.
Ovom izložbom Galerija moderne i suvremene umjetnosti nastavlja sa svojom aktivnošću predstavljanja značajnih imena suvremene hrvatske i međunarodne umjetnosti (dosad izlagali: Jerman, Martinis, Maračić, Gorki Žuvela, Valerio Adami …) čime nastoji unijeti visoke standarde u svoj program i unaprijediti kulturni život Vele Luke i otoka Korčule.
Izložba Ivana Kožarića trajat će do 10. rujna 2009.
Biografija:
Ivan Kožarić rođen je 10. lipnja 1921. u Petrinji.
Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu upisuje 1943., studira u klasi profesora Frane Kršinića, Vanje Radauša i Antuna Augustinčića.
Nakon diplome 1949. godine završava specijalku prof. Augustinčića.
Izlagati počinje 1953.
Kratko vrijeme, tijekom 1959/60. boravi u Parizu.
Početkom 60-ih član je kultne zagrebačke grupe Gorgona.
Priredio je stotinjak samostalnih i sudjelovao na dvjestotinjak skupnih i tematskih izložaba. Najzapaženiji su njegovi nastupi na Biennaleu u Aleksandriji, izložbi La Jeune sculpture u Parizu 1960., Biennaleu u Veneciji 1976., Sao Paolu 1979., u Muzeju moderne umjetnosti grada Pariza 2002., na Documenti 11 u Kasselu 2002...
Sudjelovao je na kiparskim simpozijima (Labin, Bochum…).
Brojne njegove skulpture postavljene su u javnim prostorima.
Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada, između ostalih Nagrade Josip Račić 1994. i Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 1997.
Zastupljen je u mnogim europskim i svjetskim zbirkama suvremene umjetnosti, primjerice u zbirci Muzeja moderne umjetnosti grada Pariza, te predstavljen u svjetskim antologijama i pregledima suvremene skulpture (Michel Seuphor, La sculpture de ce siecle, 1959; Nouveau dictionnaire de la sculpture moderne, izdanje Fernand Hazan, 1970…).
Godine 1997. izabran je za redovita člana HAZU.
O njegovu radu objavljene su monografije Antuna Maračića i Eveline Turković (Atelijer Kožarić), Želimira Koščevića, Jerka Denegrija, te knjiga Ivice Župana Vedri Sizif - razgovori s Ivanom Kožarićem. Filmski režiser Petar Krelja snimio je 2002. TV film o Ivanu Kožariću Spaljeno sunce.
Ivan Kožarić živi i radi u Zagrebu. (Rada Dragojević-Ćosović)
