‘Bilo je kasno, sve ih je svladao umor, a Oliver je sjedio na rubu snaga...‘: uživajte u rijetko viđenim fotografija pjevača kojega ne možemo preboljeti, ova izložba stiže u Vela Luku
Početkom lipnja 2021. godine u Zagrebu sam se našla s fotografom Liviom Andrijićem, kako bismo dogovorili detalje izložbe i napravili intervju o njegovoj suradnji s velikim glazbenikom Oliverom Dragojevićem.
Pripremila sam deset pitanja koja su se odnosila na suradnju fotografa i glazbenika, na upečatljive trenutke iz tridesetak godina druženja, na njegov intimni doživljaj Olivera kao osobe i njegov značaj u profesionalnom i privatnom životu fotografa, koji nam je nesebično ustupio fotografije za izložbu u Veloj Luci.
Formalni razgovor pretvorio se u toplu ljudsku priču natopljenu morem, glazbom, nostalgijom i dubokim poštovanjem prema čovjeku, koji je ostavio neizbrisiv trag na profesionalni i osobni život fotografa Livija Andrijića.
Intervjuirajući Livija ispred kina "Europa" u Zagrebu, imala sam osjećaj da sjedimo ispred "Bate" u Veloj Luci, da je vrime stalo i da će svaki čas Oliver zasvirati na klavijaturama.
Bez velikih riječi i bez patetike, Livio Andrijić se tijekom dva sata razgovora prisjetio nezaboravnih trenutaka s Oliverom u Luci ispred "Bate", njegovih koncerata u sklopu Veloluških svečanosti, jazz koncerata na luškoj pijaci pred župnom crkvom sv. Josipa, Splitskog festivala, snimanja za CD "Duša mi je more", igre na balote na Proizdu, "Saloona" u Zagrebu.
Fotografiranja brijanja kod Brice u Luci, na Andrijićevu samostalnu izložbu u Splitu, na čije je otvaranje Oliver došao na svoj rođendan, na koncert u "Lisinskom" na kojem je Oliver samo za Livija otpjevao pjesmu "Ključ života", ali i na trenutak kad je nastala fotografija na generalnoj probi koncerta Olivera i Gibonnija u Puli 2006. godine.
Složili smo se da tu fotografiju treba izdvojiti zbog njezina dokumentarnog, umjetničkog i emocionalnog značenja. Bilo je kasno, sve ih je svladao umor, a Oliver je na rubu snaga sjedio za klavirom obasjan plavom svjetlošću reflektora.
Bilo je posve jasno da je to njegov život, a Livio je, kako kaže, imao tu sreću da se tu našao i ovjekovječio trenutak umora i sjedinjenja s glazbom i plavom svjetlošću.
Na pitanje koja mu je Oliverova osobina najdraža, Livio odgovara da je to bila njegova direktnost i što je bio potpuno normalna osoba, unatoč statusu velike zvijezde.
Doznajem da je bio na brojnim Oliverovim koncertima, ali najdraži su mu njegovi spontani koncerti ispred "Bate". Kaže Livio da se to ne može platiti, i s njim se potpuno slažem.
Livio Andrijić fotografirao je brojne zvijezde, ali odnos s Oliverom bio je drugačiji i poseban. Za Livija je to bilo divno prijateljstvo i odlična suradnja iz koje je puno naučio, mislio je da će trajati vječno, a Oliver je otišao prerano.
Najdraže su mu Oliverove pjesme "Ključ života" i "Nokturno". Kaže mi da ga ne pitam zašto.
Rekao mi je da mu izložba u Luci puno znači. Luka je mjesto njegove mladosti i tu nalazi svoj mir kao nigdje drugdje. Vjerojatno će tu provesti mirovinu. Za Livija Luka bez Olivera neće biti ista. Živjet će u njegovu duhu, ali ništa neće biti isto.
Neće više biti tog grintanja i smijeha ispod šilterice dok čekaju kruh za poć na ribe.
I da. Na kraju razgovora oboje smo sakrili suzu. Iako smo se dogovorili da nema patetike. Pozdravili smo se na Cvjetnom trgu i sve smo se razumjeli. Vidimo se u Luci na lito.
Vela Luka, 8. lipnja 2021.
Napisala: Rada Dragojević Ćosović
Fotografija: Livijo Andrijić
Prenijeto sa www.slobodnadalmacija.hr
