Obavijesti

Izložba Pava Urbana

30.11.2010

U subotu 4. prosinca u Galeriji moderne i suvremene umjetnosti u Veloj Luci otvarena je izložba fotografija Pava Urbana pod nazivom Posljednje slike. Riječ je o dvanaest fotografija, 7 u boji i 5 crno-bijelih, snimljenih 6. prosinca 1991. u rano ujutro, tijekom najžeščeg ratnog razaranja Dubrovnika. Osim fotografija na izložbi se prikazuje i 13-minutni dokumentarni film o autoru.
Pavo Urban bio je iznimno talentiran i nerazumno neustrašiv fotograf čiji je stvaralački put prekinut u svojoj uzlaznoj putanji, gotovo na samom početku. Umjesto odlaska u Zagreb na studij kamere koji je upravo bio upisao, Pavo se već krajem rujna 1991. uključuje u obranu napadnutog Dubrovnika. Branio ga je i kao vojnik i kao fotograf-svjedok svih pojedinosti njegova ratnog života i stradanja. Školovao se uživo, na užarenom terenu i sazrio naglo. U nepuna dva mjeseca, do svoje pogibije 6. prosinca 1991., stvorio je briljantan opus za kakav većini nije dovoljan cijeli dugi život.
Njegova posljednja serija fotografija pravo je remek-djelo, ti snimci kao da su rezultat preciznog projekta, scenarija, a ne tek neposredne, munjevite reakcije na ekstremnu situaciju ratne pogibelji. Snimajući iz pozicije Vrata od Ploča perspektivu Straduna s nasuprotnim Vratima od Pila, Pavo je čudesnom intuicijom odredio kadar u kome će se odvijati najveća drama prošlostoljetnog Dubrovnika. U prvoj snimci ne događa se ništa, vidimo samo pust Grad u tmurno prosinačko jutro. No već na sljedećoj je pakao, u dnu Straduna vatra i eksplozija od koje se trese i grad i kamera. Pavo, međutim, potpuno sabrano nastavlja pratiti događaj te, ignorirajući opasnost, pažljivim kadriranjem, u 12 sekvenci dokumentira njegov razvoj.
U posljednjoj crno-bijeloj fotografiji Pavo kao da je oproštajno zagrlio cijeli Grad. Naime, u toj, između dvije eksplozije nastaloj snimci objedinjeni su svi oni toposi koji čine ideju Dubrovnika: s lijeve strane kadra rub je zvonika, gradske prostorne osi. S desne je Sponza, vrhunac njegove arhitekture. Tu je i hram Sv. Vlaha, zaštitnika Grada, Stradun, njegova vitalna arterija. Naposljetku, u samom središtu slike okomica je Orlandova stupa, spomenika legendarnom osloboditelju, mjesto koje sublimira Slobodu kao sam njegov sinonim, misao-vodilju kroz cijelu povijest.
Nakon te zgusnute, sveobuhvatne snimke, u neposrednoj blizini eksplodirala je sljedeća granata čija krhotina Pava Urbana smrtno ranjava.

Pavo Urban rođen je u Dubrovniku, 1. kolovoza 1968. Završio je Srednju pomorsku školu i bio student Pomorskog fakulteta u Dubrovniku. Plovio je kratko na bijeloj floti Jadrolinije. Fotografijom se, kao autodidakt, počeo baviti u srednjoj školi. Poslije postaje član Foto kluba Marin Getaldić u Dubrovniku. U rujnu 1991. godine primljen je na Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu, na smjer Filmsko i TV snimanje, ali studij nije nikad započeo jer je odlučio ostati u ratnom Dubrovniku. Kao dragovoljac već 29. rujna 1991. nalazi se na prvoj crti bojišnice u Župi Dubrovačkoj. Ondje otpočinje njegov ratni fotografski opus (rat-art). Padom Župe Dubrovačke vratio se u Dubrovnik, gdje počinje raditi za Dubrovački vjesnik i Slobodnu Dalmaciju kao ratni reporter. U tom svojstvu zabilježio je i prvi pogodak u povijesnu gradsku jezgru, 26. listopada 1991. Svoj je posao obavljao izuzetno sustavno i savjesno. Tako je u rano jutro 6. prosinca 1991., između 7 i 8 sati, počeo snimati i najžešći napad na Dubrovnik. Na kraju te dramatične serije od 12 snimki je i poginuo. Bile su mu 23. godine.
Nakon smrti, njegove su fotografije izlagane na više samostalnih i grupnih izložbi, kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu. Izdane su i dvije knjige njegovih radova, monografija Pavo Urban i Pavo Urban – posljednje slike. Posthumno, dodijeljene su mu brojna priznanja, nagrade i odlikovanja.
Pavo Urban je kultno ime hrvatske fotografije i jedan od najmarkantnijih simbola ratnog Dubrovnika.